Aronija je izuzetno ljekovita i korisna biljka, potječe s istoka Sjeverne Amerike, gdje se uz Aroniu melanocarpu (crnoplodnu aroniju) još može naći i Aronia arbutifolia (crvenolisna aronija). Stanište ove dvije vrste uglavnom su kisela i vlažna tla s 1000 – 1200 mm oborina na godinu. Iako je aronija porijeklom s američkog kontinenta, prava vrijednost ove biljke prepoznata je u Istočnoj Europi. Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Postoji nekoliko istoznačnica za Aronia melanocarpu (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pyrus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa.

U prirodi, aronija je listopadni grm, visine 2-3 metra i 2,5 metra širine. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelijepi bijeli cvjetovi koji se nalaze na kiticama. U klimatskim području kontinentalne Hrvatske cvate krajem travnja. Listovi su ovalni, nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen dobivaju dekorativnu žarko crvenu boju. Tek nakon razvoja listova, krajem travnja, pokazuju se prvi cvjetovi. Pojedinačni cvjetovi bijele su boje, široki 12 mm i skupljeni u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladica i od 30 cvjetova.

Cvatnja traje oko 10 dana, pri čemu svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana. Cvjetove oprašuju uglavnom pčele, ali je moguće i oprašivanje vjetrom.

Aronija je samooplodna biljka. Okrugli, ljubičasto-crveni plodovi koji nastaju od cvjetova redovito se pojavljuju u velikom broju. Riječ je o sitnim jabučastim plodovima, vrlo sličnima mušmuli. Promjer jednoga ploda iznosi 6 – 13,5 mm, a težina 1,0 – 1,5 g. Plodovi su u početku prekriveni bjelkastim slojem, bez kojega izgledaju kao da su lakirani. Plodovi dozrijevaju u kolovozu. Meso ploda ima intenzivnu crvenu boju i slatku do kiselkastu i trpku aromu koja podsjeća na borovnice U plodovima nema koštica, a sjemenke su sitne.